[ad_1]
Udruženje ,,Impuls” koje okuplja žene sa invaliditetom, već godinama se bori za normalan život ove kategorije stanovništva, a zahvaljujući različitim projektima koje realizuje, članice ličnim primjerom pokazuju, da ne postoje prepreke da dostojno zarađuju za život i budu društveno korisne.
Udruženje „Impuls“, aktivno postoji od 2005.godine. Kada se osvrnete iza sebe, kako biste u kratkim crtama ocijenili proteklih devetnaest godina rada u Udruženju i koliko članica trenutno okupljate?
Udruženje žena sa invaliditetom “Impuls” je osnovano u Bijeljini, kao što ste rekli, 2005. godine kao prvo registrovano udruženje u BiH koje okuplja žene sa različitim vidovima invaliditeta. Ja sam duži niz godina bila članica Regionalnog udruženja distrofičara Bijeljina, a onda, na prijedlog nekoliko prijateljica koje su u kategoriji žena sa invaliditetom, formirano je udruženje ,,Impuls”. Sam naziv udruženja oslikava misiju udruženja, a to je impulsivan način podrške ženama sa invaliditetom. Okupljanje članstva udruženja je bilo vrlo zahtjevan proces, jer veliki broj žena sa invaliditetom nije želio svoje eksponiranje u javnosti, nisu vjerovale u promjene, neke i nisu željele promjene.
Članice su bile svjesne svojih fizičkih ograničenja i slabosti, a imale su i iskustva neprihvatanja njihove prisutnosti u gradu i to od većeg dijela javnosti, tj. građana našeg grada. Sve to je bio razlog vlastite izolacije žena sa invaliditetom. U vrijeme osnivanja udruženja, ponašanje izolovanosti je bio model ponašanja velikog broja žena sa invaliditetom, ali zahvaljujući ženama i djevojkama koje su drugačije vidjele svoju poziciju u društvu i porodici, došlo je do pozitivne promjene uopšteno, kad su u pitanju žene sa invaliditetom. Udruženje je započelo djelovanje sa desetak članica koje su uglavnom imale oboljenja mišićne distrofije, miastenije, multipleskleroze, sa oštećenjem sluha i vida. Moja uloga, kao osnivača udruženja i direktorice, bila je da motivišem članice na drugačije razmišljanje i veću otvorenost prema zajednici. Nije bilo jednostavno. U jednom periodu sam završavala i studije i to kada je bilo najviše aktivnosti u udruženju, a ipak su svi projekti uspješno realizovani. U samom početku rada udruženja pojavio se niz izazova koje je trebalo rješavati. Osnovni izazov je obezbijediti novac za aktivnosti udruženja, obezbijediti prostor za rad, upoznati javnost da je udruženje formirano i da poziva zainteresovane za učlanjenje. Naravno, izazov je bio kako zadržati članstvo i na koji način podsticati članice da same učestvuju u donošenju odluka koje vode nekim promjenama.Sama činjenica da udruženje radi u kontinuitetu 19 godina ukazuje da je udruženje posvećeno svom djelovanju i da su vidljive razlike u odnosu na početak kada je osnovano. Udruženje ima 86 članica, od kojih 25 učestvuje u aktivnostima udruženja. Rezultati koje je udruženje postizalo imalo je, a i danas ima, veliki odjek u Gradu Bijeljina, kao i u drugim sredinama gdje se udruženje pojavljuje sa svojim aktivnostima. Prepoznatljivost koju „Impuls“ danas ima rezultat je napornog rada. Bilo bi zahtjevno nabrajati projekte i uspjehe u zadnjih 19 godina, ali ja želim istaći da udruženje ima veći broj stalnih članova čiji se život promijenio zahvaljujući aktivnostima u udruženju. Jedan broj članova ostvaruje dodatni prihod u svojim porodicama zahvaljujući programima i obukama koje je udruženje „Impuls“ organizovalo, kao i izradom rukotvorina u centru „Puls“. Udruženje koristi kvalitetan prostor koji je u vlasništvu Grada Bijeljina. Prostor ima mjesto za okupljanje i rad članica i administrativnu kancelariju. Radni prostor je opremljen za radno angažovanje članstva na izradi rukotvorina. U tom smislu, udruženje organizuje izložbe ili učestvuje na izložbama, ima dobru povezanost sa drugim udruženjima koja njeguju tradiciju i kulturu. Prepoznati smo i od lokalne zajednice i donatora da imamo znanja i kapacitet da realizujemo kampanje zagovaranja, što je rezultovalo npr. nabavkom ginekološkog stola prilagođenog ženama sa invaliditetom koji se koristi u Domu zdravlja Bijeljina, izgradnjom prilaznih rampi za osobe sa invaliditetom po standardima na pojedinim objektima u gradu, a zadnja inicijativa, koja se uspješno završila, je i uvođenje proširenog prava u sistem socijalne zaštite u Gradu Bijeljina – prava na personalnu asistenciju za osobe sa invaliditetom Malo je prostora da se opiše šta je sve udruženje uradilo u 19 godina postojanja.
Žene s invaliditetom izložene su višestrukoj diskriminaciji u društvu, koja se najviše ogleda u pristupu objektima, zdravstvenim uslugama, obrazovanju i zapošljavanju. Ima li značajnijih pomaka i u kojoj mjeri ste Vi zadovoljni sa njima?
Žene sa invaliditetom, kao i osobe muškog pola, imaju identične probleme koji se odnose na različite vidove diskriminacije. Iako je došlo do promjene odnosa prema osobama sa invaliditetom, i dalje u javnosti ima prisutne odbojnosti prema osobama sa invaliditetom. Često nas zaobilaze, ignorišu, ne razmišljaju o svojim postupcima koji nisu prihvatljivi za osobe sa invaliditetom. Primjer je parkiranje na mjestima koja su rezervisana za auta koja koriste osobe sa invaliditetom. Promjena u društvu ima. I to je vidljivo u mnogim prilikama, a to prepoznaju i osobe sa invaliditetom. Ali i dalje ostaje problem nepristupačnosti pojedinim objekima gdje žene sa invaliditetom imaju potrebu da dođu. Pri gradnji stambenih i drugih objekata zakonski je predviđeno obezbjeđenje prilaza za osobe sa otežanim kretanjem. Taj zakon se ne poštuje. Problem koji imaju osobe sa invaliditetom je i neprilagođenost kretanja u zatvorenom prostoru, a najčešće je u pitanju neadekvatan toalet. Parkiranje kod oborenih ivičnjaka je takođe problem, kao i parkiranje po trotoarima.Navodim probleme sa kojima se susreću osobe sa invaliditetom, ali želim da naglasim da ima mnogo pozitivnih primjera i da je definitivno došlo do promjene koja ide u korist ženama sa invaliditetom. Primjetno je da se svakim danom sve više barijera uklanja, što znači da i javnost i nadležne gradske službe prepoznaju potrebe žena sa invaliditetom, a ujedno i poštuju donešene zakone. Izradom prilaznih rampi ili liftova u obrazovnim institucijama poboljšavaju se uslovi školovanja djece, omladine i studenata koja su u kolicima. Time se ostvaruje pravo jednakom pristupu obrazovanju, a kasnije i zapošljavanju. Zapošljavanje žena sa invaliditetom nije adekvatno, i to je definitivno oblast u kojoj poslodavci moraju obratiti više pažnje. Posljedica malog broja zaposlenih žena sa invaliditetom u znatnoj mjeri je rezultat njihovog neobrazovanja tj. nemogućnosti pristupa obrazovanju. Ako bi se izgradilo više pristupa u školama i na fakultetima, vjerovatno bi školovanje završavao veći broj osoba sa invaliditetom, a time bi te osobe imale lakši pristup zapošljavanju shodno svojoj kvalifikaciji. Razumijemo da su poslodavci okrenuti profitu, i da osobe sa invaliditetom ne doprinose adekvatno tom nastojanju, ali poslodavci moraju da imaju u vidu da svaka osoba ima pravo na posao.Zdravstvena zaštita je važan segment života žena sa invaliditetom. U zadnjih 15 godina zdravstveni sektor permanentno radi na kvalitetnom pružanju zdravstvenih usluga ženama sa invaliditetom. Medicinsko osoblje bolje razumije problematiku osoba sa invaliditetom, pomaže i savjetuje, omogućava preventivne preglede, a većina zdravstvenih ustanova u gradu je prilagođena osobama sa invaliditetom.
Nedavno je usvojen i Pravilnik o pružanju usluge personalne asistencije za osobe sa invaliditetom i Grad Bijeljina je na dobrom putu da postane treći grad u Republici Srpskoj koji nudi uslugu personalne asistencije. Pravilnik je kreiran i usvojen na inicijativu Udruženja žena sa invaliditetom „Impuls’’?
Udruženje „Impuls“ je prepoznalo potrebu za uvođenjem personalne asistencije na jedan sistemski način. Želim da naglasim da je podršku kampanji pružila organizacija Centri civilnih inicijativa Tuzla kroz PRAGG projekat, da su Centar za socijalni rad Bijeljina i nadležne gradske službe aktivno radile na formalizaciji uspostavljanja personalne asistencije. Tako je prije svega došlo do uvođenja budžetske stavke za uslugu personalne asistencije u budžetu Grada Bijeljina, zatim do donošenja skupštinske odluke o uvođenju prava na personalnu asistenciju, a nakon toga je uslijedila obaveza Centra za socijalni rad Bijeljina da izradi i usvoji Pravilnik o uslovima i načinu pružanju usluge personalne asistencije za osobe sa invaliditetom što je i učinio. Nakon svega dalje, potrebno je rješavati pitanja odabira pružaoca usluga, angažovanja i plaćanja asistenata, njihove obuke kao i obuke samih korisnika. Lično mi je posebno drago da se u našem gradu konačno rješava problem nepostojanja personalne asistencije kao važnog preduslova za uključenost, slobodu, nezavisnost i ravnopravnost osoba sa invaliditetom i da je Udruženje žena sa invaliditetom „Impuls“ bilo inicijator promjene.
„Impuls” već godinama radi na ekonomskom osnaživanju žena s invaliditetom, kako bi im omogućili da se osamostale ili dopune kućni budžet. U tom pravcu, do sada je upješno realizovano niz projekata. Koje bi ste posebno izdvojili?
Misija udruženja „Impuls“ je poboljšanje životnih uslova žena i djevojaka sa invaliditetom, pa tako i povećanje kućnog budžeta u porodicama u kojima žive žene sa invaliditetom. Od početka djelovanja udruženja, realizovani su programi i projekti radno-okupacione terapije sa ciljem sticanja vještina izrade rukotvorina i generisanje prihoda od prodaje rukotvorina. Izrada rukotvorina je prilagođena fizičkim kapacitetima žena sa invaliditetom, pa se krenulo u programe obuke za izradu nakita i to od različitih vrsta materijala. Želim istaći obuku za izradu nakita od fimo mase, jer se pokazalo da izrada takve vrste nakita ima svoje mjesto na tržištu. Nabavljena je oprema za izradu nakita i sav prateći pribor. Kad smo izlagali naše rukotvorine na sajmovima, često je bilo pitanje „Ko je pravio ovaj nakit?“, na što je u odgovoru dato do znanja kupcu da je to proizvod koji su ručno pravile žene sa invaliditetom, da su uložile trud, dizajnirali proizvod, upakovali ga i pružili priliku da taj nakit nose žene. Do sada smo prodali više od 300 primjeraka nakita. Drugi, meni vrlo drag, proizvod je nešto što se izrađuje tkanjem. Izrada rukotvorina ima višestruki značaj za udruženje. Prvo članice se radno angažuju, iskazuju svoju kreativnosti i ponešto zarade od prodaje rukotvorina, a druga, udruženje „Impuls“ čuva i održava tradiciju i kulturu Semberije izradom tkanica i drugih tkanih proizvoda.
Mijenja li se svijest društva, u smislu podrške osobama sa invaliditetom, i u kojoj mjeri mediji mogu dodatno pomoći?
Definitivno se dešavaju pozitivne promjene u svijesti društva kad su u pitanju osobe sa invaliditetom, a posebno kad su u pitanju djeca. Osjetna je razlika ako uporedim stanje prije, na primjer petnaest godina i danas. Žene sa invaliditetom otvoreno govore o svojim problemima i otvoreno se zalažu za rješavanje njihovih problema. To je značajan napredak u odnosu osoba sa invaliditetom i građana, a posebno donosioca odluka. S druge strane, javnost i donosioci odluka drugačije posmatraju probleme koji se ističu, valjda se stekla navika o prisutnosti osoba sa invaliditetom u javnom životu. Na javnim mjestima ne primjećujem da upadamo u oči prolaznicima. Ranije su se okretali, komentarisali. To se promijenilo. Ali i osobe sa invaliditetom su se promijenile. Više se ne ustežu da prigovore na neko ophođenje koje nije u redu, uslugu ili postupak. Smatram da je najvažnije da cijelo društvo nas žene sa invaliditetom ne vidi drugačije od ostalih. Svjesni smo mi naših ograničenja, ali smo svjesni i naših obaveza i prava. Kada su u pitanju mediji definitivno mogu reći da doprinose povećanju vidljivosti žena sa invaliditetom. Jedan od primjera, svakako je i ovaj naš razgovor, koji će se pojaviti u medijima. Činjenica je da su mediji moćni i da tu moć treba da iskoriste žene sa invaliditetom. Lično, u svakoj prilici i na svakom mjestu ističem uspjehe koje postižu žene i djevojke u Udruženju žena sa invaliditetom „Impuls“, ali ističem i probleme koje treba rješavati. Znam da osobe sa invaliditetom nisu tako atraktivan materijal za medije, ali mediji su veoma bitni za nas. Vjerovatno promjene u društvu, o kojima sam ranije govorila, dešavaju se i zbog naše vidljivosti i prisutnosti u medijima.
Dešavanja u Bijeljini
Izvor: semberija.info
Чланак Tanja Milinković predsjednica Udruženja žena sa invaliditetom „Impuls“ – Pomaka ima ali i dalje postoje problemi koje treba rješavati се појављује прво на Dešavanja u Bijeljini.
[ad_2]
Source link
