Danas (26. aprila) se navršava 20 godina od pada Aprilskog paketa ustavnih promjena u BiH, a posljedice odluke Harisa Silajdžića, tadašnjeg predsjednika SBiH, da svojim glasovima sruši ovaj pokušaj ustavne reforme, osjećaju se i danas.

Ovaj pokušaj ustavne reforme vodile su SAD, odnosno tadašnji ambasador SAD u BiH Daglas Meklhejnim, a predviđao je nivo centralizacije institucija BiH o kojem sarajevski političari danas mogu samo da sanjaju. Podsjećanja radi, Silajdžić je paket oborio zato što, kako je smatrao, ustavne promjene nisu išle dovoljno duboko.

Paket promjena, koji je prihvatila i većina stranaka iz Republike Srpske i hrvatskog naroda, uključujući SNSD i HDZ, predviđao je uvođenje jednog predsjednika BiH i dva potpredsjednika koji bi se birali u parlamentu, pretvaranje Savjeta ministara BiH u vladu BiH s uvođenjem dodatnih državnih ministarstava poput ministarstva poljoprivrede, kao i jačanje uloge državnog parlamenta s povećanjem broja poslanika sa 42 na 87. Dom naroda bi dobio značajno smanjena ovlaštenja koja bi se uglavnom svela na suštinska pitanja odbrane vitalnog nacionalnog interesa. Takođe, u Ustav BiH bi formalno bile unesene institucije koje su kreirane nakon Dejtona, poput državnog suda i tužilaštva, SIPA, Uprave za indirektno oporezivanje BiH i druge agencije i institucije, a bile bi smanjene mogućnosti korištenja entitetskog veta.

Američki pritisak
Najbolje dokumentovano istorijsko svjedočanstvo o naporima u vezi s Aprilskim paketom objavljeno je u depešama do kojih je došao Wikileaks. U tim depešama vidljivo je s kojom energijom su Amerikanci nastojali doći do kompromisa, uključujući i pritiske, posebno na Silajdžića i Milorada Dodika iz SNSD-a, tadašnjeg predsjednika Vlade RS. Dodik je tražio veću zaštitu entiteta od one koju je Aprilski paket predviđao, a Silajdžić se protivio da u ustavnom uređenju ostanu entiteti. Dodik je, na kraju, popustio pod pritiskom, ali Silajdžić nije, i to mu Amerikanci nikad nisu zaboravili.

Naknadno je proveden još jedan pokušaj kroz Butmirski proces 2009. godine, ali više nije bilo energije od strane međunarodne zajednice koja je postojala 2006.

Poslije propasti paketa, međunarodni angažman se više nikad nije vratio na nivo poslije Dejtona, a SAD, praktično do danas, više nisu preuzimale primarnu ulogu u reformama u BiH.

Šehić: Za pad paketa kriv je Silajdžić
Vehid Šehić, predsjednik Foruma građana Tuzla, kaže za "Nezavisne" da je Aprilski paket bio velika propuštena prilika da se krene u normalizaciju države, u izgradnju njenih institucija i jačanje vladavine prava. Za pad ovog paketa direktno je optužio Silajdžića, zato što se zalagao za BiH bez entiteta, što je onda, kako on smatra, otvorilo put Dodiku da krene u radikalizaciju svojih stavova.

"U proteklih dvadeset godina izgubljeno je mnogo vremena, a umjesto napretka, BiH se danas nalazi u dubljoj političkoj krizi nego ikad ranije", naglasio je Šehić.

Prema njegovom mišljenju, BiH bi danas bila mnogo bliže EU, a možda već i njena članica, da je tada usvojen ovaj kompromis.

Šolaja: Bošnjačke stranke propustile veliku priliku
Miloš Šolaja, profesor na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci, smatra da bi, da je usvojen, paket omogućio stvaranje atmosfere s manje političkih konflikata i više kompromisa.

"Međutim, zbog toga što takvo rješenje nije usvojeno, ostalo je nasljeđe stalne političke nestabilnosti i neslaganja o tome kako BiH treba da funkcioniše. Činjenica je da je u Parlamentarnoj skupštini tada postojala podjela: bošnjačka komponenta bila je podijeljena otprilike pola-pola, a i hrvatska politička scena se podijelila na dvije stranke. Suštinski, te podjele su dovele do obaranja Aprilskog paketa", smatra on.

Šolaja ističe da su bošnjačke stranke tada propustile priliku da omoguće određeni nivo jačanja države, i to uz gotovo potpunu podršku srpskih predstavnika u Parlamentarnoj skupštini.

"Međutim, kako su učestvovale u njegovom obaranju, danas moraju računati s tim da se takav model jačanja države vjerovatno više neće ponoviti", ističe on.