Davor Arnautović je jedno od prepoznatljivih imena futsala u Bosni i Hercegovini. Igrač koji je svoj put gradio strpljivo od domaćih parketa, preko Premijer lige BiH, do međunarodnog iskustva i nastupa za reprezentaciju. Njegova karijera je spoj kontinuiteta, borbe i jasne ljubavi prema futsalu, a iskustvo koje nosi sa sobom čini ga jednim od igrača čije reči imaju težinu.

Sa Davorom razgovaramo o njegovim počecima, razvoju kroz klubove, odnosu prema dresu reprezentacije i pogledu na futsal danas.

Davore, vratimo se na sam početak. Kako su izgledali tvoji prvi futsal koraci i kada si shvatio da futsal neće biti samo prolazna faza, već ozbiljan životni put?

“Prvi futsal koraci u BiH sa KMF Radnikom Bijeljina, tad se zvao KMF Radnik City, ali tek 2020. godine sam posle velikog terena zamenio mali teren. Odlazak u Salines iz Tuzle, gde sam shvatio da je ozbiljan klub i da se dobro radi, gde sam mogao bukvalno sve da naučim o futsalu, jer je tada trener bio Predrag Rajić, svima nama dobro poznato ime iz sveta futsala. Tada sam shvatio da bih mogao ozbiljno da se bavim futsalom i jednostavno posvetim život futsalu.

U “Inside podcast” si izjavio da je na tvoj razvoj uticao čuveni Predrag Rajić, šta si najvažnije poneo iz tog perioda i rada s’ njim?

“Sigurno da period od skoro tri godine rada u Salinesu sa Predragom Rajićem mi je doneo bukvalno sve vezano za futsal. S obzirom na to da sam se dugo godina bavio velikim fudbalom, prelazak na futsal za mene je značio novi početak. Sa njim sam bukvalno naučio sisteme igre, prekide, bukvalno sve što ovaj sport donosi. Futsal je sport koji traži brze odluke, razmišljanje, kako defanzivne tako i ofanzivne zadatke.“

Šta te je najviše vezalo za futsal, kako se razvijala tvoja ljubav prema igri i koliko se tvoj stil danas razlikuje u odnosu na početke?

“Za futsal me je vezalo prvenstveno to što volim tu igru, gledajući ranije neke generacije koje su bile majstori ove igre, i to je probudilo u meni želju da i ja jednog dana budem kao oni, ako ne i bolji, što mi se na kraju i ostvarilo. Moj stil igre nije se mnogo menjao u odnosu na početak, jer sam uvek gledao da na terenu dajem svoj maksimum i da iz dana u dan budem bolji.“

Jedna od etapa tvoje karijere bio je Mostar SG. Kako pamtiš period proveden u tom klubu i koliko ti je igranje u takvom sistemu pomoglo da dodatno sazriš kao igrač?

“Mostar stari grad, kratko sam bio, pola godine, fin ali kratak period za mene, sigurno jedno lijepo iskustvo za takav veliki klub što se tiče futsala u Bosni i Hercegovini.”

Posebno iskustvo veže te i za FC Diamant Linz, gdje si nastupao u dva navrata, prvo igranje samo u Futsal Ligu šampiona, a posle i od početka sezone. Koliko ti je to međunarodno iskustvo značilo za igrački razvoj i kako gledaš na činjenicu da Diamant Linz ove sezone prvi put nije izborio Final Four, da li su rivali postali jači ili je klub trenutno slabiji?

“Mnogo lijepo iskustvo igranje za Diamant Linz, prvo prije 4–5 godina, prvi nastup u Grčkoj i prolazak u narednu rundu Lige šampiona. Opet poziv iz Linz-a nakon 2 godine i opet igranje u Ligi šampiona, tada kao domaćini u Lincu, i prolazak u narednu rundu pored jako dobrih ekipa. Diamant ove godine nije ušao među 4 ekipe, sigurno da je razočarenje kako za mene, tako i za sve ljude koji vode klub, ali i za navijače. Austrijska liga iz godine u godinu raste, ove godine je zaista bila najjača po svim parametrima. “

Nakon inostranstva uslijedio je povratak u domaći futsal i Radnik iz Bijeljine. Kako gledaš na taj povratak i šta za tebe znači igrati u sredini koja ti je dobro poznata?

“Povratak u Radnik najviše radi porodice i djece, jednostavno malo odmora od svega, a najviše od puta koji me je mnogo iscrpio u prošlom periodu. Radujem se povratku kući jer to zaista moram da kažem Radnik je moj klub, i tu se najljepše osjećam. I iz perioda kad smo osvojili titulu u svom gradu, pred svojim ljudima, jedan od najljepših osjećaja u mojoj futsal karijeri.“

Šta za tebe lično znači igranje u dresu reprezentacije Bosne i Hercegovine? Ostao je gorak ukus što se selekcija nije izborila za plasman na Futsal EURO, pa kako sa ove distance gledaš na kvalifikacije i nastupe reprezentacije, kakvo je za vas igrače iskustvo igrati protiv ekipe poput Španije i da li, po tvom mišljenju, ona opravdava status jednog od glavnih favorita na velikim takmičenjima?

“Za mene lično najljepši osjećaj je igrati za svoju državu godinama unazad i predstavljati je na najbolji mogući način. 2022. godine bili smo učesnici Eura i moram da kažem da od svega do sada najviše pamtim Evropsko prvenstvo u Holandiji. Ostaje žal sigurno što nismo izborili plasman i za ovo Evropsko prvenstvo, ali sigurno da je dosta uticao i naš raspored takmičenja u Premijer ligi, s obzirom na to da liga nije počela i da nismo bili u takmičarskom ritmu. Protiv Španije igranje zaista nimalo nije lako, jer svaki pogrešan pas, pogrešno otvaranje ili pogrešno izveden prekid skupo koštaju, jednostavno prebrzo igraju i jako je to teško sve ispratiti. Generalno, Španci su uvijek favoriti za osvajanje Eura ili Svjetskog prvenstva.“

Sa svim iskustvom koje danas imaš, klupskim, međunarodnim i reprezentativnim, kako vidiš futsal u BiH danas i šta bi poručio mladim igračima koji tek započinju svoj futsal put?

“Futsal u BiH iz godine u godinu napreduje, dokaz je i ova godina gdje su 4–5 ekipa u vrh, a sigurno je da će se boriti za titulu. Mladim igračima bih preporučio da žive svoje snove, da što više rade na sebi i da pokušaju iz dana u dan da napreduju, da slušaju trenere kako bi što prije i što bolje usvojili elemente igre koju futsal zahtijeva. Iskoristio bih priliku da se zahvalim vama, novinarima, što pratite naš rad i podržavate futsal.“

Dešavanja u Bijeljini Izvor: futsalbalkan.com